Croatia / Zagreb - Trg Bana Josipa Jelačića Ban Josip Jelačić
Ban Josip Jelačić in Zagreb - Croatia at Midnight
Priča o Josip banu Jelačiću Bužimskom i njegovom spomeniku na Trgu
Josip grof Jelačić Bužimski (Petrovaradin, 16. listopada 1801. - Zagreb, 20. svibnja 1859.), bio je general i ban hrvatski, dalmatinski i slavonski od 1848. do 1859. godine, član plemićke obitelji Jelačić, te jedan od najznačajnijih hrvatskih političara, kako u 19. stoljeću, tako i u cijeloj povijesti Hrvata. Ukinuo je kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. godine. U Hrvatskoj se slavi kao nacionalni junak.
Rođen je u Petrovaradinu u Srijemu, gdje je njegov otac Franjo, podmaršal austrijske vojske, bio zapovjednik slavonske Vojne krajine. Majka mu je bila Ana, djevojačkog prezimena Portner. Na dan rođenja 16. listopada već je kršten u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu.
Prošlost roda Jelačića tijesno je povezana s poviješću hrvatskoga naroda. Podrijetlom su bili iz Like i Josip Jelačić je često isticao svoje ličko podrijetlo. Četiri stoljeća pripadnici toga roda bijahu ratnici, istaknuti krajiški časnici, visoki vojni zapovjednici, državnici, svećenici, prosvjetitelji, dobrotvori i pisci.
Josip Jelačić s osam godina započinje svoje školovanje u bečkom Therezianumu, najelitnijoj plemićkoj školi svoga vremena, gdje se sinovi plemića i velikaša odgajaju za administrativnu, vojnu službu u Austro-Ugarskom carstvu.
Od 1819. godine, kada kao odličan diplomat napušta Therezianum, barun Jelačić vrtoglavo započinje uspon u činovima, častima i podvizima, ne samo u korist carstva kojem je služio, nego najprije svog hrvatskog naroda, njegovog interesa i promjene njegovog položaja.
Grofica Sofija Jelačić (rođ. Stockau) rođena je 31. siječnja 1834. godine u mjestu Napjedla, Austrijsko Carstvo (današnja Češka Republika), u obitelji grofa Georga i Francizce Stackau. Imala je tri brata i jednu sestru te je još kao mala oboljela od kostobolje. Za svojeg boravka u Trojednoj Kraljevini često se liječila u Topuskom te je time pripomogla promoviranju tamošnjih toplica.
Spomenik mu se podiže i otkriva 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koje nosi njegovo ime i ostaje tamo osamdeset godina do rušenja u noći 25./26. srpnja 1947. godine, zatim se 43 godine čuva u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovo vraća 16. listopada 1990. na njegov rođendan.
Trg bana Josipa Jelačića, Zagreb // Josip Jelačić Square, Zagreb
Trg bana Josipa Jelačića je glavni zagrebački trg. Često se, u svakodnevnom govoru, naziva Jelačić plac.
Osim spomenika banu Josipu Jelačiću, Trg karakterizira Manduševac, vjerojatno najpoznatija fontana u Zagrebu i javni sat, omiljeno mjesto za sastanke - vidimo se pod satom!
Trg je svoje ime dobio po Josipu Jelačiću Bužimskom, banu, generalu i političaru.
...............................................
Ban Jelačić Square is the central square of the city of Zagreb, Croatia, named after ban (viceroy) Josip Jelačić.
The official name is Trg bana Josipa Jelačića and colloquially called Jelačić plac.
The Square is located below Zagreb's old city cores Gradec and Kaptol and directly south of the Dolac Market on the intersection of Ilica from the west, Radićeva Street from the northwest, the small streets Splavnica and Harmica from the north, Bakačeva Street from the northeast, Jurišićeva Street from the east, Praška Street from the southeast and Gajeva Street from the southwest.
It is the center of the Zagreb Downtown pedestrian zone.
Povratak spomenika bana Josipa Jelačića,16.10.1990.
...........
Okretanje Bana Josipa Jelačića
“Na sjednici gradskog zastupstva 1. svibnja 1854. načelnik Kamauf izvješćuje o svečanosti u Wienu, kod kojih je i gradsko zastupstvo sudjelovalo. ‘Naš ban dobio je grofovski naslov - kaže Kamauf - zato treba da se tom veselju u Zagrebu dade vidljiv znak. Neka se na trgu slavnog bana podigne njegov spomenik, kojeg je on uslijed velikih zasluga za hrvatski narod već i prije zaslužio.’ Gradsko zastupstvo u tu svrhu određuje iznos od 3.000 forinti. Tim zaključkom zagrebačkog zastupstva udaren je stvarni temelj spomeniku Jelačiću banu”.
O tom je zaključku gradsko zastupstvo izvijestilo ces. kr. Namjesništvo u Beču 1. svibnja 1854. spisom br. 1634.6 Dodjela grofovske titule banu Josipu Jelačiću bio je, prema tome, izravan povod da se u Zagrebu pokrene podizanje spomenika njemu u čast.
Da određivanje lokacije nije išlo lako, vidi se iz novinskoga članka od 24. srpnja 1865. Iz njega se može zaključiti da su razglabanja o budućoj lokaciji spomenika, ali i o smjeru kamo ga okrenuti, trajala više mjeseci dok napokon to nije navedenog dana definirano.
TV kalendar 23.03.2015. (Svj. meteo dan, Josip Jelačić hrv. ban, Akira Kurosawa, Felix Jusupov)
Peticija o povratku spomenika Jeličića na plac
HSLS se kao prva hrvatska politička stranka odvažila prirediti prvo opozicijsko okupljanje naroda u Jugoslaviji.
Osim što se obilježava Dan neovisnosti, na današnji je dan . listopada 1989. godine potpisivana i peticija za povratak spomenika banu Josipu Jelačiću na središnji zagrebački trg. Koliko su građani u to vrijeme bili snažni i ujedinjeni, najbolje dokazuje činjenica da ih se na Trgu okupilo gotovo 70 tisuća i to baš na kišnu nedjelju.
- Riječ je o političkoj akciji koja je težila samostalnosti Hrvatske. Hrvatska socijalno-liberalna stranka se kao prva hrvatska politička stranka u vrijeme kad se nije znalo što će biti s demokracijom u Hrvatskoj, odvažila prirediti prvo opozicijsko okupljanje naroda u tadašnjoj Jugoslaviji.
- U jednom danu, 8. listopada 1989., na Trgu bana Josipa Jelačića prikupljeno je 70 tisuća potpisa. Građani su dolazili s kišobranima i potpisivali peticiju. Vrlo brzo je i spomenik vraćen na Trg bana Jelačića.
Skraćeno ga se naziva svakako: Trg bana Jelačića, Jelačićev trg; lokalno je poznat i kao Jelačić-plac; stariji nazivi su Trg Republike (od 1947. do 1990.) i Harmica (od mađarskog harmincz - 30) jer se tu ubirala tridesetina, tj. postojala je mitnica na kojoj se ubirala daća.
Njime dominira kip bana Josipa Jelačića kipara Dominika Fernkorna, danas okrenut prema jugu. Kada je kip 1866. prvi put postavljen na trg, gledao je prema sjeveru, prema Mađarskoj. 1947. godine komunistički režim kip je uklonio, a 1990. kip je ceremonijalno vraćen na trg. trg je nosio ime Trg republike.
Na istočnoj strani trga nalazi se fontana koja je suvremena verzija Manduševca, iliti Mandušinog zdenca. Prema legendi, Zagreb je dobio ime po lijepoj Manduši koja je, zagrabivši vode iz tog zdenca, napojila vojsku koja je tuda prolazila.
Trg se nije oduvijek nalazio u krugu grada, već je bio prazna poljana ispod zidina Gradeca i Kaptola, na kojoj su obitavali došljaci kojima je pristup gradu bio zabranjen. Širenjem grada na Ilicu i Staru Vlašku i Trg bana Jelačića je postao najužim dijelom grada.
Na trgu se danas nalaze kavane (vidi i kavane i barovi u Zagrebu) Piccolo mondo, Gradska kavana i Mala kavana, Hotel Dubrovnik, te popularni lounge bar Tantra.
Ban Josip Jelacic square timelapse
Dear friends
We present you lovely sunny day at main square of Ban Josip Jelacic in Zagreb/Croatia! Temperature is very high but hundreds of thousands of hasty steps in this busy city never stop wandering. Sometimes man needs to stop for a second to think about what is really important! But then again one have to start running again because life is all about balance. Make your moments memorable. Enjoy your stay.
Party for Ante Gotovina on Ban Josip Jelačić Square in Zagreb, Croatia
Over 100,000 citizens of Zagreb flooded the Croatian capital's main square to celebrate the acquittal of two national heroes.
Povratak bana Josipa Jelačića
Josip Jelačić, hrvatski ban, bio je jedna od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti. Hrvat, Ilirac, Narodnjak, koji je znao interese Habzburške dinastije spojiti sa interesima slavenstva. Među hrvatskim pukom je bio napose omiljen, zbog svog domoljublja i poštivanja svega narodnog, a osobito među seljaštvom zbog njegova proglasa o ukidanju kmetstva. Već u XIX. stoljeću narod je spoznao i osjetio njegovu povijesnu veličinu.
Josip Jelačić je rođen 16. listopada 1801. u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio zapovjednik divizije. Istog dana je kršten u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu od strane upravitelja župe dr. Damianusa Nützla. Godine ranog djetinjstva proveo je u Petrovaradinu, a sa osam godina, 1809. je stupio u Theresianum - akademiju za upravna i vojna zvanja u Beču, gdje su se školovali sinovi plemića i velikaša. Tijekom deset godina školovanja osim interesa za vojničke vještine, pokazao je zanimanje za zemljopis, povijest, govorništvo i jezike. Bio je jedan od najboljih pitomaca Theresianuma. Završivši Akademiju, 1819. u ožujku je stupio u Treću konjaničku pukovniju u Galaciji kao potporučnik. Isticao se kao izvrstan strijelac, jahač i mačevalac, a krasile su ga okretnost i odlučnost. Bio je uslužan, blag, pravedan, šaljiv, vesele naravi. Bavio se i pjesništvom. U trenucima bolesti, u cvijetu mladosti, spjevao je svoje najbolje pjesme na njemačkom jeziku, koje su objavljene 1825. u Zagrebu pod nazivom Eine stunde der Erinnerung (Trenutak uspomene).
Na glavnom zagrebačkom trgu postavljen mu je spomenik potkraj 1866., djelo Antona Dominika Frenkorna. Za komunističkog režima 1947. vandalski je bio srušen i uklonjen, a 1991. ponovo vraćen
Otvorenje spomenika Augustu Šenoi [1988]
TOP 10 Spomenika - Heroji koji su zaslužili vječnost u bronci
1. Bogorodica s Četiri anđela
Autor Bogorodice je Anton Dominik Fernkorn, dok su fontana i cijelo idejno rješenje djelo Hermana Bolleá. Bogorodica je izrađena od pozlaćene bronce 1865. i bila je predviđena za Trg sv. Marka. Međutim, pokazalo se da je spomenik za taj trg predimenzioniran pa je 1878. godine smješten na današnju lokaciju na Kaptolu, ispred katedrale. Spomenik Bogorodici i anđelima alegorija je Kreposti, Vjere, Nade, Nevinosti i Poniznosti, a sam je spomenik prepoznatljivi simbol Kaptola.
2. Sveti Juraj ubija zmaja
Autor spomenika je Anton Dominik Fernkorn. Originalno je izrađen 1853. za palaču Montenuovo u Beču, a 1867. godine zagrebački nadbiskup Juraj Haulik otkupio je cinčani odljev i postavio ga u Maksimirskom perivoju. U međuvremenu je bio postavljen i na Stross -mayerovu trgu, da bi od 1908. novi odljev u bronci stajao na današnjem mjestu - Trgu maršala Tita. Spomenik je kasnobarokne inspi- racije, stari se odljev čuva u Gliptoteci HAZU.
3. Kralj Tomislav
Spomenik je trebao biti podignut 1925. u povodu tisuću godina hrvatske državnosti, ali naručen je tek tri godine kasnije. Glinena maketa spremna za odljev u bronci izrađena je tek 1930., a odljev je napravljen 1933. Zbog dugotrajnih polemika o mjestu postavljanja spomenika i rata, spomenik je podignut tek 1947. godine na današnjem mjestu, na Trgu kralja Tomislava, a dva postranična reljefa postavljena su mnogo kasnije.
4. Ban Josip Jelačić
Gradska je općina odlučila još 1854. podići spomenik banu Jelačiću na glavnom gradskom trgu. Spomenik je svečano otkriven 7. prosinca 1866. i bio je prva velika javna skulptura u Zagrebu. Zbog političkih promjena demontiran je 1947. godine i pohranjen u današnjoj Gliptoteci HAZU. Na novouređeni gradski trg, kojem je tada i vraćeno ime Trg bana Jelačića, ponovno je postavljen 1990. godine, i to promijenjene orijentacije.
5. August Šenoa
Skulptura autorice Marije Ujević, koja prikazuje velikog književnika naslonjenog na stup na križanju Vlaške i Palmotićeve, izrađen je 1986., a na današnje mjesto postavljen 1988., u povodu 150. godišnjice piščeva rođenja.
6. Nikola Tesla
Ivan Meštrović spomenik je izradio 1954. godine, a prvotno je postavljen 1957. u park Instituta Ruđer Bošković. Na današnju lokaciju, križanje Tesline i Masarykove ulice, premješten je 2006. godine u povodu 150. obljetnice rođenja velikog znanstvenika.
7. Antun Gustav Matoš
Na Strossmayerovu šetalištu spomenik Matošu postavljen je 1978. godine, a bio je prvi spomenik s otklonom od tradicijskih tijekova jer prikazuje pjesnika i književnika kako bezbrižno sjedi na klupi i, rekli bi neki, vjerojatno smišlja nove predivne stihove. Izradio ga je Ivan Kožarić 1978. godine.
8. Josip Juraj Strossmayer
Spomenik je podignut na inicijativu Građanskog odbora, zalaganjem Odbora zagrebačkih gospođa za Strossmayerov spomenik. Izradio ga je Ivan Meštrović 1924. godine, a od 1926. ponosito stoji na Strossmayerovu trgu.
9. Kumica Barica
Skulptura prikazuje seljanku odjevenu u prigorsku nošnju, a simbol je prodavačica na glavnom zagrebačkom placu. Ime spomeniku su izabrali građani Zagreba. Autor spomenika je Stjepan Gračan, a postavljen je 2006.
10. Zdenac života
Ivan Meštrović izradio je jednu od danas najpoznatijih zagrebačkih fontana 1905., a postavljena je 1912. ispred HNK . Grad Zagreb kupio je Meštrovićev Zdenac života na izložbi, te ga postavio kao svojevrsni spomenik Gradskom vodovodu.
Hrvatski ban Jelačić rođen u Novom Sadu - Al Jazeera Balkans
Ban Josip Jelačić, jedna od najvažnijih historijskih ličnosti Hrvatske, rođen je zapravo na teritoriji današnje Srbije, u Petrovaradinu, starom gradskom jezgru Novog Sada.
Prilog Nebojše Grabeža.
16. listopada 1990. - Povratak bana Jelačića na Trg
U veličanstvenom ozračju na glavni zagrebački trg 16. listopada 1990. ponovno je postavljen spomenik banu Josipu Jelačiću.
Brončani kip, djelo austrijskog kipara Dominika Fernkorna, postavljen je 1866., tada okrenut sjeveru, ka Mađarskoj. Sve do 1990., otkada je okrenut ka jugu, spomenik je, baš kao i sjećanje na legendarnog bana, bio podvrgnut kontroverzama. Kip je smetao Mađarima koje je porazio, a pod njim je prilikom posjete cara Franje Josipa zapaljena mađarska zastava.
Komunistički režim preimenovao je prostor u Trg Republike te je uklonio bana 1947. Komunisti Jelačića ipak nisu uspjeli odstraniti iz hrvatske memorije, iako je bilo zabranjeno spominjati ga. Uoči demokratskih promjena Hrvatska socijalno liberalna stranka organizirala je 1989. potpisivanje peticije o povratku bana Jelačića na glavni trg. Iako rastavljen u dijelove, zahvaljujući muzeologu Antunu Baueru, ravnatelju Gliptoteke, kip je sačuvan.
Restauraciju je obavila obitelj poduzetnika Željka Šelendića koji je na natječaju pobijedio jer je ponudio besplatno izvođenje svih radova. S obzirom na to da su neki dijelovi bili uništeni, Šelendići su ih iznova napravili, kao i gipsanu repliku za slučaj da se spomenik ošteti.
Nakon tri mjeseca mukotrpnog rada u smjenama, 7. listopada 1990., obnovljeni spomenik krenuo je praćen razdraganim mnoštvom iz ulice Bešići, te se preko Gračana i Ksavera vratio na Trg. Za službeno otvaranje simbolično je izabran 16. listopada, datum Jelačićeva rođenja.
Iako su u tom razdoblju hrvatski Srbi proglasili paradržavnu tvorevinu, oružjem napadali policijske stanice na Baniji te blokirali i minirali prometnice Dalmacije i Like, Zagrepčani su, iako euforični, dostojanstveno proslavili povratak omiljenog hrvatskog bana na glavni gradski trg. Svečanost je pred više od 100 tisuća okupljenih otvorio gradonačelnik Boris Buzančić, a potom hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman nakon čega je počelo veliko slavlje.
U Banskim dvorima predstavljena novoobnovljena dvorana Ban Jelačić
Riječ je o dvorani u kojoj se gotovo 25 godina održavaju vladine sjednice te je poprište brojnih ključnih odluka u hrvatskoj modernoj povijesti. Tijekom rekonstrukcije u dvorani su, također otkrivena dva oslika na sjevernom i dijelu istočnog zida dvorane, a tom je prigodom predstavljena i monografija Banski dvori s pregledom najvažnijih događanja koja se povezuju s istoimenim objektom
VIDEO: Patrik Macek/PIXSELL
Priča o Jelačić Placu
Trg bana Josipa Jelačića glavni je zagrebački trg. Skraćeno ga se naziva svakako: Trg bana Jelačića, Jelačićev trg; lokalno je poznat i kao Jelačić-plac; stariji nazivi su Trg Republike (od 1947. do 1990.) i Harmica (od mađarskog harmincz - 30) jer se tu ubirala tridesetina, tj. postojala je mitnica na kojoj se ubirala daća.
Njime dominira kip bana Josipa Jelačića kipara Dominika Fernkorna, danas okrenut prema jugu. Kada je kip 1866. prvi put postavljen na trg, gledao je prema sjeveru, prema Mađarskoj. 1947. godine komunistički režim kip je uklonio, a 1990. kip je ceremonijalno vraćen na trg. trg je nosio ime Trg republike.
Na istočnoj strani trga nalazi se fontana koja je suvremena verzija Manduševca, iliti Mandušinog zdenca. Prema legendi, Zagreb je dobio ime po lijepoj Manduši koja je, zagrabivši vode iz tog zdenca, napojila vojsku koja je tuda prolazila.
Trg se nije oduvijek nalazio u krugu grada, već je bio prazna poljana ispod zidina Gradeca i Kaptola, na kojoj su obitavali došljaci kojima je pristup gradu bio zabranjen. Širenjem grada na Ilicu i Staru Vlašku i Trg bana Jelačića je postao najužim dijelom grada.
SPOMENIK BANU JOSIPU JELAČIĆU U ZAGREBU
SPOMENIK BANU JOSIPU JELAČIĆU U ZAGREBU
Hvala HTV za ovaj dokumentarni film.
TV kalendar 19.05.2017. (ban Josip Jelačić, Bolesław Prus, Orden Legije časti, komunizam i pioniri)
Središnji zagrebački gradski trg
Najveći i najznačajniji trg Zagreba. Apsolutni centar grada već više od 100 godina. Sve započinje u 17. stoljeću kada su se stanovnici brežuljaka latili posla i svoje dotadašnje vrtove s vrelom (kasnije zdenac Manduševac) pretvorili u stočni sajam s pojilištem. Sajmište je nazvano HARMICA, što na mađarskom znači tridesetina – toliko su iznosile pristojbe.
1848. godine trg mijenja ime u TRG BANA JELAČIĆA. Spomenik ovog hrvatskog bana, koji je tek kasnije postavljen – skulptura jahača s ispruženom sabljom na konju u galopu – bio je okrenut prema sjeveru, što je simboliziralo otpor Hrvata prema mađarskim ugnjetačima. Oko trga, koji je u međuvremenu postao gradska tržnica, podižu se dvokatnice s dućanima u prizemlju. Ovdje su zastupljeni gotovo svi stilovi tipični za arhitekturu ondašnjeg Zagreba: neorenesansa, neobarok, secesija i naravno najznačajniji modernizmi. 1892. – trgom vozi prvi tramvaj s konjskom zapregom, čime su stvoreni temelji za buduće prometno čvorište. 1895. – zatrpan je stari, prirodni zdenac Manduševac, koji je omogućio razvoj i rast trga. Nekoliko godina kasnije grade se ''Gradska kavana'' i prethodnik današnjeg hotela Dubrovnik. Sve po uzoru na ''veliki'' Beč. U drugom svjetskom ratu trg na kraju gubi funkciju gradske tržnice, koja se seli na Dolac. Uskoro nestaje i Jelačićev spomenik.
U međuvremenu je rat okončan i trg mijenja ime u TRG REPUBLIKE. Karakteristika narednih godina trga je velika prazna površina, koja se prostire od tek izgrađenog Nebodera na zapadu do Gradske kavane na istoku. Kao rezultat migracijskih strujanja tih godina kristaliziraju se simboli koji predstavljaju dolazak pridošlica i njihovu anonimnost u novom zavičaju. Na sjevernoj strani plan grada za prvu orijentaciju. Nekoliko koraka ispred toga je sat - mjesto susreta. Pred hotelom Dubrovnik sastaju se nedjeljom migranti, a ispod arkada robne kuće preko puta sitna prostitucija. K tome i stalni odlasci i dolasci tramvaja. Ova užurbanost izostaje samo kada, za vrijeme manifestacija na državne praznike, mnoštvo ljudi zaposjeda Trg. Tada mu se vraća njegov identitet, republička funkcija koja mu je pripisana 1945. godine i on se preobražava u jedinstvenu imaginarnu govornicu. No dojam tih godina u cjelini više podsjeća na kolodvor, provizorij, čiji konačan kraj mnogi Zagrepčani priželjkuju.
1986. je konačno kucnu čas. Univerzijada, koja se održava godinu dana kasnije, odriješila je kesu i odobrila gradu potrebna financijska sredstva. Trg se preuređuje u privlačnu dnevnu sobu na više razina s uskrslim zdencem Manduševac i nizom renoviranih kavana, od kojih glavnu riječ vodi Gradska. Zagrepčani su napokon dotjerali svoj Trg. Nakon toliko vremena to su i zaslužili !!! Na kraju krajeva to nije bila prva preobrazba Trga.
1990. ceremonijalno je vraćen Trg bana Josipa Jelačića (skraćeno Trg bana Jelačića, Jelačićev trg; lokalno poznat i kao Jelačić-plac)…
Spomenik kralju Tomislavu
Ako govorimo o prepoznatljivosti i o popularnosti, odmah nakon spomenika banu Josipu Jelačiću, koji se nalazi na glavnom zagrebačkom trgu, sljedeći spomenik koji spada u skupinu simbola grada Zagreba je onaj kralja Tomislava.
Kip kralja Tomislava je smješten na istoimenom trgu, među Zagrepčanima i Zagrepčankama popularniji kao Tomislavac.
Tomislav je bio knez Primorske Hrvatske od oko 910. godine, smatra se da je proglašen kraljem 925., a vladao je do 928. godine.
Autor kipa je Robert Frangeš-Mihanović, član JAZU-a, Srpske akademija nauka i umjetnosti, Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu, a smatra se jednim od utemeljitelja modernog hrvatskog kiparstva. Kip kralja Tomislava je najpoznatije djelo Roberta Frangeša-Mihanovića.
Kip je smješten na visokom postamentu od kamena koji je ukrašen reljefom koji prikazuje sedmoricu ljudi sa svake strane, dok je s prednje strane hrvatski grb i naziv kipa.
Vrsta reljefa na bočnim stranama naziva se niski reljef jer masa neznatno ulazi u prostor te je potpuno vezana uz podlogu.
1925. godine je utemeljeno Društvo za podizanje spomenika kralja Tomislava, koje je kiparu Frangeš-Mihanoviću povjerilo izradu istog. Kipar je 1930. godine izradio sadreni model, 1933.-1934. spomenik je izliven u bronci, a postolje je napravljeno 1940. godine.
Tek 1947. godine spomenik je postavljen, ali reljefi na postolju i grb su dodani tek 1991. godine.
Zagrebački Trgovci
Obrtnici na području sjeverne Hrvatske u srednjem su vijeku osnivali bratovštine, da bi se kasnije udruživali u specijalizirane cehove. U starim se spisima spominju cehovske privilegije koje je još 1466. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin dao obrtnicima Gradeca.
Sredinom 19. stoljeća Hrvatska je bila je još pod vlašću Habsburgovaca i morala je slijediti austrijske zakone. Tako je 1850. u Austriji donesen novi zakon o trgovačko-obrtničkim komorama. Bilo je potrebno osnovati trgovačko-obrtničku komoru u Zagrebu. Stoga tadašnji ban Josip Jelačić već sljedeće godine povjerava Nikoli Nikoliću, zagrebačkom trgovcu, konstituiranje jedne takve institucije.
Na zagrebačkom je području tada živjelo 3826 trgovaca i obrtnika s pravom glasa. Oni su se sastali krajem 1851. i izabrali prve vijećnike buduće zagrebačke komore. Ti su vijećnici 16. veljače 1852. održali konstituirajuću sjednicu Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Prvi predsjednik bio je zagrebački trgovac Anastas Popović.
Kasnije je Trgovačko-obrtnička komora mijenjala nazive, te je neko vrijeme i prekinula s radom, ali se danas smatra pretečom Hrvatske gospodarske komore.