Camping Village Poljana Croazia
Traydarti on tour!
The Camping Village Poljana is situated on the island of Losinj, on the largest closed bay of the archipelago, an enchanting green pearl that got this name because of its lush Mediterranean vegetation
Osinjak - 15 - Perivoj - Rodeo Drive (mud, crash) Ivo Jarić
Datum vožnje: 20.2.2019.
Vozač: Ivo Jarić
Bicikl: Specialized Enduro Expert 29
Kameta: GoPro Hero 7 Black
Staza: Osinjak - 15 - Perivoj - Rodeo Drive
Gornji dio staze bio je vrlo blatnjav.
Pad na kontri uzrokovao je nedostatak bočnih krampona te manjak brzine :D
Povijest Zagrebačkog biciklizma
Ljudi koji su pisali povijest biciklističkog sporta u Zagrebu
Biciklizam u Zagrebu, jedan je od naših najstarijih organiziranih sportova, ima vrlo bogatu prošlost. U ovom dijelu govori se o povijesti i ljudima koji su je pisali…
Od Svjetske izložbe u Parizu 1867. godine i dvokolice, koju je u Zagreb donio zagrebački trgovac Ladislav Belus, u Zagrebu je vožnja biciklom činila dio prometa. 1885. godine osnovano je Prvo hrvatsko društvo biciklista, a 1891. godine izgrađeno je prvo biciklističko trkalište. Današnje žute trake po Zagrebu dokazuju da je taj sport još uvijek popularan kod naših sugrađana.
S pariške Svjetske izložbe 1867. godine zagrebački trgovac Ladislav Belus (1835. – 1900.) donosi dvokolicu Michaux, parišku senzaciju, u Zagreb. Treba odmah reči da je u isto vrijeme i Karlovac dobio takvu dvokolicu i to iz Pariza, a donio ju je mjesni trgovac Petar Lukšić.
Vožnja biciklom bila je već početkom 80-tih godina 19. stoljeća dio prometa u Zagrebu, ali i u Karlovcu, Samoboru, Varaždinu, Jastrebarskom te u selu Jurketinec kraj Varaždina. Ti su prvi biciklisti uz užitak morali podnijeti neudobnosti: vožnja na tvrdim gumama bila je ‘patnja’ i po gradskim ulicama, a kamoli po lošim cestama izvan grada. Ponekad je, uz neugodnosti, bilo i opasnosti. Morali su se braniti od građana… ‘jer su svojom brzinom za djecu opasnost…’
Izvan gradova nije se sve završavalo na povicima negodovanja i prijetnjama. Znala je doletjeti i poneka kamenica ‘jer je to brzo đavolje vozilo uplašilo konje, pa su se i kola znala prevrnuti…’ Posjednik Josip Mikšić iz sela Jurketinca završio je u bolnici s prostreljenom nogom. U njega je pucao poljočuvar, koji je vidio ‘da se neko čudo, kojemu je preko živice virila samo glava, čudno kreće i ljulja…’
Sljedeći presudni međaš u razvoju bicikla je rješenje Engleza Johna Kempa Starley-a: on je 1885. godine stavio zupčanike i izjednačio oba kotača, prednji smanjio, stražnji povečao. Zagrebački su biciklisti promptno reagirali – pojavili su se i ‘niski’ bicikli na ulicama grada.
Povijesno dalekosežnije je bilo osnivanje u Zagrebu Prvog hrvatskog društva biciklista. Vlasti su rad tom društvu odobrili 26. lipnja 1885. godine i taj je datum prihvaćen kao početak biciklističkoga sporta u Zagrebu i u Hrvatskoj. Za prvog predsjednika izabran je zagrebački trgovac Franjo Sollar (1859. – 1924.), oduševljeni biciklist, sportski djelatnik, vrsni organizator natjecanja i izgradnje trkališta. Iste godine 1. hrvatsko društvo biciklista (HDB) tiska knjižicu ‘Pravila – Vozni propisi’. U časopisu Povijest sporta (broj 135, prosinac 2005.) prof. Zdenko Jajčević u članku ‘Kotač se nije dao zaustaviti’ izvlači iz tih pravila ovo: ‘Svaki biciklista mora imati na vozilki zavor, sviralicu i zapadom sunca upaljenu svetiljku. Sviralicom daješ znak tek kod oštrog zavoja na uskih staza ili nočju. Nepotrebno sviranje ili zvonjenje strogo se zabranjuje’.
Već 1886. godine hrvatsko društvo biciklista u Zagrebu priređuje utrku oko Zrinjevca. Natjecalo se u korist fonda za izgradnju Hrvatskoga gledališta – Hrvatskoga narodnog kazališta. Natjecatelji su plačali startninu, a u programu su bile dvije skupine: niski bicikli (2,400 m) 3 forinte i visoki bicikli (zvali su ih velosipedima) 20 kilometara, 5 forinti startnine. To je u ono vrijeme bila prilično visoka startnina, ali je i svrha bila plemenita i vrijedna! U toj prvoj biciklističkoj utrci u povijesti našega organiziranog biciklističkog sporta predsjednik 1. HDB-a Franjo Sollar sudjelovao je vozeći niski bicikl!
U Zagrebu je 1887. godine Hrvatski Sokol osnovao svoju sekciju, Klub biciklista Hrvatskog Sokola. Taj drugi zagrebački biciklistički klub kasnije djeluje kao ‘HBK Sokol 1887′. Biciklizam je sve popularniji, sportski dio sve življi. A sam bicikl nije bio jeftin – 1886. stajao je tri prosječne mjesečne plače. Koliko se razvijao i koliko se bicikala više prodavalo, cijena je padala i već 1909. godine bicikl košta manje od jedne prosječne mjesečne plače. Vožnja biciklom postaje dio društvenoga i sportskoga života.
Upravo je nevjerojatno koliko su naši preci bili predani vožnji biciklom, koliko su bili izdržljivi i hrabri. Pionirima sportskoga turizma na biciklima mogu se smatrati tri zagrebačka studenta: Samoborci Erik Alexander, Mirko Bothe i Mirko Kleščić. O njihovom podvigu objavljen je u knjižici ‘Povijest sporta u Samoboru’ (Samoborski muzej povodom Univerzijade 1987. godine), reprint članka dr. Franje Bučara. Naslov je ‘Prvi hrvatski biciklisti, izlet na visokim biciklima’. Nakon uvodnoga dijela o počecima biciklizma u Zagrebu i opisa visokoga bicikla, naglašavajući da kotači još nisu imali pneumatike (zračnice), da su gume bile tvrde, a vožnja naporna, ali ističe dr. Bučar, da su pasionirani, vjesti vozači i na takvim dvokolicama odvažno kretali na duge zahtjevne ture.